UGF

Na jučerašnjem sastanku u Sarajevu, kojem su prisustvovali predstavnici 11 država članica Evropska unija, uključujući Njemačku, Italiju i Francusku, UG Fojničani Maglaj je izrazilo veliku zabrinutost zbog implikacija EU Zakona o kritičnim sirovinama (Critical Raw Materials Act) na Bosnu i Hercegovinu. Kao predstavnici organizacija civilnog društva, zatražili smo da se zaštita prirode u našoj zemlji hitno uskladi s europskim standardima.

O planiranim projektima eksploatacije nikla i kobalta na Ozrenu te litijuma na Majevici govorili su Zoran Poljašević iz Ekološko udruženje Gostilj Ozren Doboj i Snežana Jagodić Vujić iz Ekološko udruženje Eko Put Bijeljina. Svoja zapažanja iznijeli su i Davor Šupuković iz UG Fojničani Maglaj te Tihomir Dakić iz Centar za životnu sredinu Banjaluka. Predstavnici Europske unije predstavili su Critical Raw Materials Act, naglašavajući da bi se eksploatacija kritičnih minerala u Bosni i Hercegovini trebala provoditi u skladu s istim standardima i praksama koji vrijede u državama članicama Europske unije.

Međutim, kao predstavnici ekoloških organizacija istaknuli smo da ne vidimo isti entuzijazam Europske unije kada je riječ o standardima zaštite prirode u Bosni i Hercegovini. Dok europski prosjek zaštićenog teritorija iznosi 26%, u BiH taj udio iznosi svega 3%, što smo ocijenili alarmantnim i potpuno neprihvatljivim.

Naglasili smo da razumijemo globalne prioritete EU-a u osiguravanju alternativnih izvora kritičnih mineralnih sirovina, ali ne možemo prihvatiti pasivan stav prema postizanju standarda zaštite prirode u BiH. Stoga smo zatražili odlučno partnerstvo s Europskom unijom u usklađivanju standarda zaštite okoliša, budući da trenutni okvir odlučivanja i upravljanja u BiH ne osigurava potrebnu razinu transparentnosti i posvećenosti zaštiti prirodnih resursa.

Također smo istaknuli da se izdavanje dozvola za projekte rudarenja u BiH ne temelji na europskim standardima, već na domaćim zakonima koji se očigledno mijenjaju prema interesima investitora. To se najbolje vidi u promjeni Zakona o detaljnim geološkim istraživanjima Republike Srpske, gdje je lokalna zajednica isključena iz odlučivanja, što predstavlja direktno kršenje Aarhuške konvencije. Ukazali smo na to da je ovaj problem prošao potpuno nezapaženo u krugovima EU-a, dodatno urušavajući povjerenje građana u europske institucije.

Primjer rudnika u Varešu, u vlasništvu britansko-australske kompanije, slikovito ilustrira kako trenutno izgleda rudarenje kritičnih minerala u BiH. Prema navodima medija, za svega kvartal i pol eksploatacije rude srebra, bakra, cinka i drugih metala, kompanija će ostvariti prihod oko 41 milijuna KM, dok će koncesijska naknada uplaćena Zeničko-dobojskom kantonu iznositi svega 276,900 KM, ili 0,68%. Postavili smo jasno pitanje: postoji li igdje u svijetu ovako niska koncesijska naknada? Zašto EU nikada nije izrazila zabrinutost zbog ovakvih naknada koje su ispod svih standarda, a naročito onih europskih? O utjecaju rudnika na životnu sredinu, vodne resurse, šumske ekosustave i biološku raznolikost tek ćemo dobiti cjelovitu sliku kroz buduća istraživanja i analize.

Kao organizacije civilnog društva koje se bore za zaštitu prirode, istaknuli smo da već godinama predvodimo rijetko viđen primjer međuentitetske suradnje. Međutim, iako Europska unija upravo takvu suradnju deklarativno potiče, ovaj pozitivan primjer nije naišao na značajnu podršku. Naprotiv, jedina podrška koju smo imali putem OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina naprasno je ukinuta početkom ove godine zatvaranjem terenske kancelarije u Maglaju.

Dodatno nas zabrinjava činjenica da strane kompanije u BiH djeluju na sličan način kao i domaće političke strukture, koristeći podjele i raspirivanje mržnje za ostvarenje svojih interesa. Ovakvo ponašanje stvara nove sigurnosne rizike i ugrožava napore ekoloških organizacija koje godinama grade mostove suradnje i zajedništva.

Zbog svega navedenog, građani Bosne i Hercegovine sve češće doživljavaju ovu situaciju kao kolektivnu zavjeru, u kojoj su povezani domaće vlasti, strane kompanije, strani ambasadori i visoki predstavnik – svi na jednoj strani, dok su na drugoj strani sami građani, prepušteni vlastitoj borbi za zaštitu životne sredine, ljudskih prava i dostojanstva.

Stoga je poruka ekoloških organizacija civilnog društva u BiH, koje prenose glas građana iz oba entiteta, jasna i nedvosmislena: Naše planine, rijeke i šume nisu resurs za jeftinu eksploataciju, već dragocjeno naslijeđe koje pripada svima nama i budućim generacijama.